Razgovor sa Esadom Hećimovićem na ''TV1,, septembar 2011. godine.

(Mevlid Jašarević - izvršilac terorističkog napada na američku ambasadu u Sarajevu.)

Esad Hećmović je bosansko-hercegovački novinar i publicista. Iza sebe ima dosta finaliziranih projekata, što domaćih, što onih inostranih gdje je sudjelovao kao stručni konsultant, ili kao ko-autor. Hećimović je takođe dobitnik mnogobrojnih nagrada u Bosni i Hercegovini, ali i u inostranstvu. Poznat je i po tome što je prvi počeo da piše i iznosi svoja saznanja o udjelu političara bosanskih muslimana u ratu '91.-'95. Trenutno je zamjenik glavne urednice lista ''Oslobođenje,, za koje aktivno i piše, jer kako on kaže ''samo tu imam punu slobodu da pišem ono što i mislim,, ...  Prije početka tv rasprave, Hećimović je zaželio da čestita svim vjernicima koji slave Kurban-Bajram, i ukazao na simobliku koju taj praznik nosi. On kaže da u duhu Kurban-Bajrama, koji predstavlja simboličko žrtvovanje životinje u zamjenu za ljudski život, i mi tako treba da tretiramo čovjeka i njegov život kao najveću vrijednost. Govoreći o svome poslu i novinarstvu on je istakao da njega na to mjesto nije niko postavio, i da je sve ono što piše rezultat njegovog dugogodišnjeg istraživanja, i sve ono što on piše on to i misli. Za njega novinarstvo nije samo posao, način da se pribave materijalna dobra, za njega je to ''životna misija, moje svjedočenje,,.

Na konstantaciju ''da ga mnogi smatraju za doborg momka, ali da se svrstao u pogrešan tabor,, Hećimović je koementarisao na sledeći način: ''Naravno. ''Oslobođenje,, je moj izbor. Ja u ovom trenutku, ne vidim nijednu novinu, ili medije u Bosni, a gdje bi ja mogao da slobodnije pišem o onome što ja istražujem. Ja sam u prethodnim godinama bio u mnogo teškoj situaciji jer sam morao mnogo da radim van granica Bosne i Hercegovine, u prekograničnim projektima u kojima su sudjelovale kolege novinari iz čitavog niza država. Jednostavno, do dolaska u ''Oslobođenje,, ja nigdje u Bosni nisam mogao slobodnije da govorim o ovome što radim,,.

U periodu posle rata u Bosni i Hercegovini, Esad Hećimović je pisao za list ''Dani,, a bio je poznat po specijalnom izdanju ove novine od septembra '98. godine čija je tematika bila uloga bošnjačko-muslimanskih političara u padu Srebrenice, a isti list je bio rasturen u tiražu od 75.000 primjeraka. Za bosanskohercegovačku javnost to je bila novina, ali kako on tvrdi za to se nije znalo samo u Bosni. Jedan njegov kolega koji je dobio ''Pulicerovu nagradu,, za međunaordno izvještavanje – kako kaže Esad – dobio je zbog Srebrenice '' većinu mojih saznanja ugradio je u svoju knjigu, a koja se zove: ''Završna igra,,.. On je mene tada u tim fusnotama opisivao na različite načine, jer ja sam i '96. bio u strahu da to objavim ,a '98. sam mislio da u Bosni postoji više slobodnog prostora da to objavim jer sam imao već izvjesnu političku, a i međunarodnu podršku, došao sam u novu redakciju, tj. u ''Dane,, avgusta '98. godine.,, U 2006. godini izdao je knjigu ''Garibi,, koja se bavi pitanjima terorizma ,a knjiga će doživiti i drugo izdanje 2009. godine u režiji beogradskog dnevnog lista ''Danas,, ... Radio je na mnogim dokumentarnim filmovima, a posebno je zapažen film ''Srebrenica – Izdan Grad,, ... Za ove svoje radove, ili radove u kojima je sudjelovao, Hećimović, kaže ''Kasnije sam ja dobio nagradu za istraživanje u oblasti centralne, i jugostične Evrope od evropske incijative u kojoj ima osamnaest država ''South Europe media organization,, kao međunarodnog novinarskog instituta čije je sjedište u SAD-a. ,, 


Esad smatra da u Bosni postoji još mnogo osoba koje znaju mnogo o onome što on istražuje, i piše. Ali da mu je sasvim jasno da te osobe ne žele javno da o tome pričaju, ambijent je takav, jer se boje za svoju sigurnost. Kaže da sam vodi računa o svojoj sigurnosti, i da je svjestan rizika koji preuzima na sebe, ali tako isto smata da on ne treba da ćuti, nego treba da govori ono što zna – jer samo na takav način može da doprinese zajednici kojoj pripada. '' Ja ne pišem neke obične pres listove, saopštenja za javnosti, ja pišem autorske tekstove,, a pored ostalog ističe da on u svojim tekstovima može da bude subjektivan, jer piše samo na osnovu podataka do kojih je došao putem svojih istraživanja. Međutim, on je svjestan toga, ali je svjestan da i neki drugi ljudi imaju nekakvu drugačiju istinu i da nema problema sa tim što oni imaju drugačije mišljenje.

MV: Neki se plaše da idu na pobijanje argumenta, nego se bave diskreditovanjem osobe ?

EH: ‘’To je zastrašujeće koliko je te negativne propagande, ili mržnje u našem društvu. Koliko je samo ne spremnosti u našem društvu da razgovaramo, ustavri mi u našem društvu uopšte ne razgovaramo. Mi govorimo što jače  i glasnije, gdje pokušavamo onog sa drugačijim stavovima potpuno kriminalizovati ,a njegove interese potpuno učiniti nelegitimnim. Mi se trudimo da mu oduzmemo sve, ne dozvoliti da ima drugačije interese, mi jednostavno ne dozvoljavamo ligitimnost interesima koji nisu naši. ,,

Govoreći o skorašnjem terorističkom napadu koji je izveo Jašarević na američku ambasadu u Sarajevu, Hećimović kaže da je to samo još jedan u nizu od teroristički napada sa kojima je on upoznat u Bosni i Hercegovini. O terorizmu piše već oko petnaest godina, smatra da o dešavanjima u ratu možemo govoriti kao o ratnim zločinima, ali o događajima posle potipisivanja mirovnog sporazuma primarno o terorizmu. Esad razlikuje različite periode, uspona, terorizma u BiH, a jedan od perioda je onaj između '95. do '99. godine u kojim smo – kako on tvrdi – imali čitave kampanje terorističkih napada. On ističe da su napadi u centralnoj Bosni bili usmjereni na katoličke i hrvatske objekte, crkve i porodice. '' Bilo je napada koji su primarno povezivani sa grupom mudžahedina koji su ostali u tom područiju, koji su takođe smatrali da rat za njih nije završen. Oni su već '94. godine javno se deklarisali da je za njih uređenje Federacije BiH, gdje muslimani ulaze u političke saveze sa drugim narodima i vjerama apsolutno neprihvatljivo.,, On ističe da su mete napada bili čak i policajci hrvatske nacionalnosti koji su tu predstavljali simbole države. Tek pošto su međunaordni faktori izvršili pritisak na bošnjačke vlasti FBiH, ova kampanja je prestala. Drugim riječima Federacija Bosne i Hercegovine se nagodila sa vođama islamskih ekstrema u Bosni, posebno kada je Francuska pokazala zainteresovanost za Abu Malija, koji će kasnije otići iz Bosne i Hercegovine. Kjljučni moment se zgodio – prema riječima Hećimovića – kada su muslimanski ekstremisti ubili ministra Jozu Leotara. Događaji koji će se zbiti 11. septembra 2001. godine (teroristički napad na kule u SAD-u) uticaće na razvoj jedne nove faze terorizma u našoj zemlji. Islamske vođe i borci, na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, shvataju da će bilo kakvo nasilje biti kontra-prodiktivno po njih, te se oni okreću novim planovima, oni su svoju misiju usmjerili ka sticanju naklonosti domaćih muslimana  ''. Oni su se okrenuli onim područijima gdje mogu da putem agresivnog islamskog aktivizma grade jednu bazu podrške i čekaju ono što oni od početka žele tj. obnovu rata u ovom područiju.  Jer za njih ovde rat nije nikada završen, jer oni vjeruju da u jednom novom konfliktu, oni bi mogli da imaju značajniju ulogu sa značajnijom izgrađenom bazom podrške. ''

MV: Zar je trebao ovaj niz događaja kao što je bilo ubijanje ministra Leotara, ubistvo porodice Anđelić, miniranje policije u Bugojnom, auto-bomba u Mostaru, evo sada imamo od prilike, da je ovaj događaj napada na američku ambasadu podstakao jači odgovor nego što smo ranije imali ?

EH:  ''Naravno da je američka ambasada zgrada, ali je ona i snažan simbol prisutnosti američke misije u Bosni. Mislim da trebamo napraviti jednu vrstu refleksije šta se to ovdje dogodilo od trenutka dolaska američke misije. U trenutku kada je bila otvorena američka ambasada mi smo imali naoružane voje jedinice, koje su zagovarale jednu drugačiju budućnost za Muslimane u Bosni i Hercegovini. Danas mi nemamo nijednu terorističko-vojnu formaciju koja ima monopol nad bilo kojim dijelom teritorije Bosne i Hercegovine. Dok je to bio slučaj u periodu rata, neposredno posle rata, pa u slučajevima Maoče i kasnije.''

Ističe da su predstavnici policije u bošnjačko-hrvatskom entitetu (Federacija Bosne i Hercegovine) sklopili nagodbu sa mudžahedinima. Ta nagoba je bila ''otprilike,,  da budu mirni, da ne prave incidente i da će njihovo postojanje biti tolerisano. '' Međutim, ako govorimo o Bočinji, čak smo imali i sudske presude, gdje su pojedinci iz tog mjesta vršili napade na druga mjesta, onda se pojavila međunarodna bojaznost da je to moguće mjesto organizacije terorističkih napada čak i na udaljena područija kao što su Kanada, SAD.,, Pod sve jačim pritiskom međunarodne zajednice, Bošnjaci (Muslimani) ipak su morali da se na neki način obračunaju sa islamskim vođama u Bočinji. To su uradili na imovinskoj osnovi vraćanjem imovine prognanim srpskim civilima, a koje su posle rata mudžahedini zaposjeli. Ubjeđen je, da je glavni problem pogrešan stav Bošnjaka da su to dobri momci koji su im u prethodnom ratu pomagali, a ti koji čine te incidente – Hećimović kaže – oni smatraju za ''budale,, ... Osvrćući se na slučaj terorističkon napada Jašarevića, Hećimović kaže da se vjerovatno ''radi se o jednom mladom momku kojem je neko vjerovatno pričao da treba da mrzi Amerikance, Amerikanci jesu neprijatelji islama, div dušmani ili na takav neki drugi način. I u tome jeste problem, jer mržnja koja se izlila na sarajevske ulice nije došla niodkuda. Npr. ako govorimo samo o stanju prije dvije godine, mi ćemo se sjetiti koliko je samo kampanje uložio rijaset islamske zajednice, ili medijska kompanija ''Avaz,, da bi pokazali da je kriminalno djelovanje bošnjačkih političara tamo neka antibošnjačka, ili islamofobska kuhinja i koja teži iz izvedbe neke američke diplomatije.,,  On smatra da teroristi u BiH imaju podršku, jer misle da će u pogodnom trentuku moći da ih iskoriste '' a to su oni koji misle da će ih moći iskoristiti. I to je glavni problem u Bosni I Hercegovini koji postoji. Glavni problem bosanskohercegovačkog društva jeste etnički, međunacionalni konflikt, ne postojanje odgovarajućeg političkog kompromisa koji bi omogućio izgradnju stabilne i kvalitetne države. Postoje političari koji misle da su ove ‘’budale,, korisne u slučaju takvog konflikta, i postoje one grupe koje misle da bi ovi pojedinci mogli da budu iskra za obnovu etničkih konflikata. ,,

Za njega je takođe veoma bitna činjenica da je Jašarević državljanin Srbije, jer na osvnou toga možemo zaključiti da se ta negativna pojava prelila i izvan granica Bosne i Hercegovine. Međutim, on ne smatra pametnim potez nekih bošnjačkih vjerskih i političkih krugova iz Sarajeva koji Jašarevića proglašavaju Srbinom. ‘’ o načinu na koji reaguju određeni medijski ili politički krugovi u Sarajevu, onda je to način na koji oni pokušavaju da izbjegnu suočavanje i da kažu ‘’da,, - mi imamo problem. I oni bi trebali da kažu ‘’da,, mi imamo problem i da se suoče sa problemom kojeg imamo. Ja pamtim takve reakcije u poslednjih deset i više godina. Tako smo imali slučaj kada je jedan Francuz prešao na islam, pa je on onda bio proglašen za francuskog špijuna koji je došao da kompromituje Bosnu, Bošnjake,  ali tek nakon što je uhićen. Onda se pričalo da je on u bjekstvu pobjegao u kasarne francuskog UMPROFORA, da ga štiti francuska vojska i sl. I uvijek se tražio nekakav izgovor, i to je jedno ideološko zaslepljivaje koje je bilo vrlo opasno, i ostalo je vrlo opsano. Zašto ? Pa ja se sjećam razgovora jednog bošnjačkog političara, i bošnjačkog policajca. Potom je političar upitao policajca, ‘’zar ti misliš da bi to pravi musliman ikada uradio,, a ovaj je odgovorio ‘’pa ne,, … Ali to ipak ima veze sa islamom,,

Na područijima biše Jugoslavije, a i u Evropi, postojalo je ustaljeno mišljenje da je ekstremni islam, koji poznajemo na Istoku, stran muslimanima Bosne i Hercegovine. Međutim, i povodom toga Esad Hećimović ima drugačiji stav od dominatnog koji je zastupljen danas: ‘’ Ne, nije stran. Mi možemo govoriti o periodu posle rata kada je primarno teroristička opasnost dolazila od stranaca koji su došli u BIH tokom rata i tu ostali.  Sada više nije tako, jer ne možemo govoriti samo o strancima, jer možemo govoriti i o državljanima Bosne i Hercegovine , i Bošnjacima koji su prihvatili tu ideju, ideologiju.,,

Prema Hećimovićevim riječima, problem u Bosni je i taj što niko ne pokušava da komtariše argument argumentom, nego se samo bave etieketiranjem i osporavanjem kredibiliteta osobe. '' Dakle, nije predmet debate sadržaj kritike, nego moja ličnost je predmet debate, jer se o meni govori na ovaj ili na onaj način. Nedavno su moje kolege iz '' Stuttgart richten ,, intervenisali u moju zaštitu I kod federalne policije u Sarajevu jer posle saradnje u člancima između ‘’Oslobođenja,, i ‘’ Stuttgart richten ,, došlo do jedne poplave  prijetnji. To je i za njihove standarde postalo neprihvatljivo, i tada sam dobio podršku i od ‘’CDU,, koji je nadležan za pitanja integracije svoje partije u Hesenu,  i on je tražio od BiH da stane u moju zaštitu ali nijedan političar, nijedna stranka, nijedna etnička grupa nije stala na moju stranu. Ja sam od mnogih stranih novinarskih agencija dobio poruke podrške koje su bile spremne i da reaguju, dok od domaćih ništa.,,