Cenzura filma Angelina Jolie: U zemlji krvi i meda

Već sam napisao jedan tekst na ovu temu, sve što sam tamo rekao (a možda sam malo i pretjerao) podupirem to i sada. Iz medija masovnog informisanja, iz nam drage FBiH, opaljena je salva pritužbi na ,,demokratiju i ljudska prava'' u Republici Srpskoj (a kako nam pišu profesionalni novinari iz FBIH ,,u republici šumskoj'') jer su, navodno, rukovodstvo zabranili emitovanje ovog filma - što naravno nije istina.

Vlado Ljevar, vlasnik Multipleksa Palas u Banja Luci, je u skladu sa svojim interesima odlučio da neće emitovati film koji je snimila Angelina Jolie, i to nije prvi i poslednji film koji neće nikako igrati u toj kinoteci.

,,Pa ko će to ovdje gledati, ko?! Nema interesa za filmom i ne može igrati u RS, kao što ni filmovi Emira Kusturice ne mogu igrati u Sarajevu. Gledao sam Anđelinin film i obično je smeće, i onda kada na stranu stavimo to što se prst u oko gura Srbima''  - Vlado Ljevar [1]

Federalni mediji su svoje zamjerke prišili Republici Srpskoj, jer eto, Vlado Ljevar vodi takvu ekonomsku politku kakvu vodi. Posle objektivne ''kritike'' koju su dali ''profesionalni'' novinari i mediji iz nam drage FBIH počeli su da kritikuju i sarajevski glumci, režiseri i ostala bratija.

,,U RS, kao demokratskoj zajednici i otvorenom društvu, uvažavaju se sve slobode, pa tako i umetničke, i shodno tome nema cenzure niti bilo kakvih zabrana. Filmski distributeri u RS imaju potpunu slobodu da u ovdašnjim bioskopima distribuiraju filmove po svom nahođenju i u njihov izbor niko se ne meša'' - Milorad Dodik [2]

Međutim, i pored svega krenuli su sarajevski kritičar, filmski umjetnici sa istančanim ukusom da brane slobodu umjetnika u Republici Srpskoj (ili kako to oni kažu u ''republici šumskoj''), a među prvima se našao Haris Pašović koji je izjavio sledeće:

,,Prosto se radi o jednoj kombinaciji propagande, straha distributera da te filmove distribuiraju i, naravno, jednom političkom pritisku da se ne iznosi istina. To, nažalost, nije ništa novo. S druge strane, to potvrđuje do koje mjere je sloboda govora u FBiH razvijena za razliku od RS. Kod nas se prikazuju filmovi iz Beograda i Zagreba, a prikazivan je i film "Lepa sela lepo gore", koji je, zapravo, jedan propagandni film kada je u pitanju politika Srbije tokom rata u BiH. Sve je to žalosno, ali me ne iznenađuje'' [3]

Šta to ne iznenađuje Pašovića ? Diktatura predsednika Republike ? Ovo je samo još jedan od primjera podlosti pojedinih intelektualaca iz FBIH koji su spremni da drugome zamjeraju što u svojoj ''avliji'' (sarajevskim žargonom) imaju trn, a ispred svojih vrata ne vide deset metara bukovine. Ovaj film, fikcija, za ovog sarajevskog režisera istančanog ukusa predstavlja - kako on kaže - ,,istinu'' što je još jedan od velikih apsurda. Posle čitave ove priče ne možemo zaključiti ništa drugo do da je ovaj film zloupotrebljen u Federaciji, tj. da je instrumentalizovan kao i sama režiserka. Već smo od ranije ,,znali'' da je Republika Srpska el-dorado za one koji vole da krše ljudska prava, da podrivaju demokratiji, ubijaju i sl. ali nismo znali da se jedan takav ,,defekt'' može desiti i u našoj nam dragoj FBIH - inače ,,oličenju'' pravde i pravednosti. Iako u Republici Srpskoj privatni vlasnici bioskopa nisu htjeli da puštaju ovaj film (jer ga smatraju neisplativim), prema vizuri sarajevskih medija i kritičara, vjerovatno je kriv Milorad Dodik što nije naložio da se ovaj film u Palasu pušta 24h kako bi svi građani Banja Luke vidjeli tu fikciju (iliti istinu - kako vele u Sarajevu)... Pošto je Sarajevo, posle Atene i Grčke, drugo rodno mjesto demokratije - zaista treba da se zabrinemo kako se meže desiti da se u jednoj tako prosperitetnoj sredini zabrani nekom filmskom unjetniku da snima film.

Da iz Federacije dolazi samo neistina i licemjerstvo najbolje pokazuje i ovaj film Anđe Džemile (kako je u Srpskoj prozvana od milja)... Naime, oktobra 2010. godine na novinskim naslovnicama je osvanula udarna vijest : ,, Angelini zabranjeno snimanje filma na području Federacije BiH'' [4]  Još nije bilo ni pomena o čemu će film govoriti, sem da će težište radnje i akcenat filma biti stavljen na ljubavni odnos između Srbina (koji će kasnije postati vojnik) i Bošnjakinje (koja će kasnije u ratu biti silovana). Posle sastanka sa ministrom kulture i sporta FBIH i udruženja silovanih žena Bošnjakinja u proteklom ratu, odlučeno je da se Angelini Jolie zabrani snimanje filma na teritoriji čitave Federacije Bosne i Hercegovine. Predsednica udruženja, Bakira Hasečić, ,,Žene - žrtve rata'' je tražila objašnjenje koje prethodno dozvolio Angelini da snima filma u Federaciji, i optužila je da svojim filmom vrijeđa silovane Bošnjakinje.

Situacija je postala krajnje tragi-komična kada je SBB (Savez za bolju budućnost) Radojčića pokrenuo peticiju kojom se traži od Sulejmana Tihića, te Harisa Silajdžića da se javno izvinu režiserki i glumici Angelini  Jolie zato što je njihova ''Vlada zabranila,,[5],[6] snimanje ovog filma u FBIH. Kao što vidimo, pošto je Angelini Jolie bilo zabranjeno da snima film u prestolnici demokratije modernog doba, ista je morala da se preseli u Mađarsku i da tamo nastavi snimanje svoga filma. I pored ovog svega, bošnjačkim političarima, raznim udruženjima žrtava, sarajevskim medijima i filmskim kritičarima istančanog ukusa nije smetalo da nek' noć frentično plješu Anđi usporđivajući je više, ni manje nego sa Anđelom. U Republici Srpkoj, gdje je filmskim distributerima i vlasnicima kinoteka dozvoljeno da po ,,vlastitom nahođenju'' odlučuju da li će otkupiti prava, i prikazivati određeni film - krše se ljudska prava, sloboda govora, misli i podriva demokratija. A u dragoj nam FBIH gdje ne možete snimiti film, gdje se zabranjuje na nivou državne institucije sve ono što se ne uklapa u dalji koncept ,,viktimizacije Bošnjaka i Muslimana'', naravno ( po defoltu) postoji demokratija i sloboda ljudskih prava.

ključne riječi: In the land of blood and honey, download, film Angeline Jolie zabranjen u Republici Srpskoj,  sloboda govora, misli ,,,

________________________________________________
[1] - www.dnevniavaz.ba od 05.02.2012 (direkten link na članak)
[2] - www.republikasrpska.net  (direktan link na članak)
[3] - www.dnevniavaz.ba od 05.02.2012 (direkten link na članak)
[4] - www.vecernji.hr od 13.10.2010 (direktan link na članak)
[5] - www.sbbbh.ba od 19.02.2012 (direktan link na članak)
[6] - www.dnevniavaz.ba od 19.02.2012 (direktan link na članak)

Pokret "Majke enklave Srebrenica i Žepa" i eksploatacija žrtava u političke svrhe

           Predsednica udruženja pokreta ''Majke enklave Srebrenica i Žepa,, je Munira Subašić. Udruženje je nastalo '96. godine radi potrebe, radi traženja nestalih posle pada Srebrenice i Žepe '95. godine, takođe udruženje se bavi i problemom nestalih u periodu od '92. do '95. godine. Kako kaže Munira Subašić ''bavimo se istraživanjem na područiju devet opština: Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Kasabe, Han Pjeska, Višegrada, Rogatice, Žepe, Zvornika, Sokoca,, Prema riječima ovog udruženja, padom Srebrenice je nestalo, zarobljeno i odvedeno 10.701 osoba. Udruženje se bavi traganjem od prvog dana, i ono se sastoji od više metoda ''Prvo smo sve popisali nestale, njihova imena i prezimena, matične brojeve, trudili smo se da dođemo do svih. Mada znamo da su neke porodice u Bosni i nestale, te da ih nije imao ko prijaviti,, - govori predsednica ovog udruženja Munira Subašić. Udruženje je jako aktivno i mnogo vremena ulaže u ovaj rad, a kako kaže gospođa Subašić ''Mi odlazimo na svaku masovnu grobnicu koja se otvori,  nadajući da se da ćemo pronaći gardarobu, gardarobu naše djece,,... Udruženje se susreće sa poteškoćama u svome radu, kako kažu, najviše zbog finansijske podrške. Oni smatraju da iza njih treba da stane i država, na početku su imali podršku ASNP-a, ali i oni su im je uskratili. U udruženju djeluje šest žena, i one za taj svoj rad ne dobijaju nikakvu naknadu, nego sve je zasnovano na volonterskoj bazi. Munira ističe, da su tražile pomoć i od države da se napravi jedan spisak na kojem će biti imena svih žrtava, ali tu podršku nikada nisu dobile. One kažu, da iako su registrovane na nivou države, nikada nisu dobile pomoć ni od Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, pa ni od opština na čijoj teritoriji djeluju.

Eksploatacija žrtava rata u političke svrhe

               ''Udruženje Pokret "Majke enklave Srebrenica i Žepa" zatražilo je danas od međunarodnih institucija u BiH da zaštite neutralnost i nepristranost Tužilaštva i Suda BiH, naglasivši da je to moguće samo ako na visokim pozicijama u tim institucijama ostanu profesionalni i odgovorni strani tužioci i sudije,,.

Postavlja se pitanje ko se bavi manipulacijom ovih žena, njihovom instrumentalizacijom ? Uopšte ne želim da ulazim, niti da bacam sumnju na plemenitost namjere ovih nevino stradalih žena u ratu,  ali je indikativno zašto se baš one nalaze u svakoj političkoj zavrzlami na BH-a političkom prostoru. Samo prije četiri dana smo imali priliku da se uvjerimo da BiH pravosuđe (koje nije predviđeno Ustavom Bosne i Hercegovine, sem Ustavnog suda) nema ravnomjeran tretman prema svim stranama. Nečije žrtve su vrednije od nečijih drugih. Ovaj nadri sud sve može biti sem da bude neutralan, jer svjedoci smo da se u njemu ne podižu optužnice samo protiv ''ratnih zločinica,, nego i protiv bitnih funkcionera iz reda druga dva naroda Čović, Ivanić, Dodik, dok su Bošnjaci političari zaštićeni kao bjeli medvjedi.

''Udruženje poziva međunarodne institucije da spriječe svaki pokušaj referendumskog ugrožavanja pravosudnih institucija i teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH.,,

Smatram da je ne zahvalno voditi diskusiju po ovim pitanjima sa nekim ko je u ratu izgubio familiju, oca, muža, sina i sl. Ali kada se radi o politici, svi znamo da je to ''prljava rabota,, i da ona kao takva ne dopšta nikakve senitmentalnosti, i emocije. Politika je sukobljavanje različitih stavova, odricanja, kompromisa, da bi se iznašla prihvatljiva solucija za sve. Kako onda voditi dijalog sa stradalnicima, a da oni pritome ne iskazuju emocije, kako uopšte biti ravnodušan prema ubijenim. Debate te vrste su teške i za one (uslovno rečeno) neutralne. Zar se ovo udruženje treba baviti pitanjima refernduma, teritorijalnog integriteta i suveriniteta ? Zar ne očekuju da će dobiti kontra politički argument koji bi možda mogao biti uvredljiv za njih ako uzmemo u obzir šta su sve preživile ?

''Ako se dozvoli referendum u RS-u to bi bila zvanična legalizacija rezultata genocida, ratnih zločina, protjerivanja, silovanja i ubijanja. Stoga, uime desetina hiljada nevino ubijenih, uime desetina hiljada preživjelih žrtava genocida, uime istine i pravde tražimo da se Milorad Dodik i njemu slični sljedbenici politike zločinca Radovana Karadžića, uklone s političke scene.,,

Žene udruženja ''Majke enklava Srebrenica i Žepa,,  trebale bi da se bave onim pitanjim kojima su opisali svoju organizaciju. Kao što sam već renije pomenuo, razumljiva je njihova ogorčenost, ali one nisu ni stručne, niti imaju kapaciteta, na osnovu čega bi mogle da utvrde da bi izjašnjavanje volje građana Republike Srpske bilo ''legalizacija genocida,,...  Poređenje Republike Srpske sa konstrukcijom ''genocidne tvorevine,, je apsolutno neprihvatljivo, jer etničkih čišćenja je bilo na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine gdje je jedna, druga ili treća etnička grupa bila dominantna po svojoj brojnosti. Takođe, u predratnom Sarajevu je živilo preko 100.000 Srba, isto tako nezamarljiv broj Hrvata. Danas u Sarajevu živi, ako bi smo se željeli slikovito izraziti mogli bi smo citirati Matu Đakovića ''u Sarajevu danas ima više Kineza, nego Hrvata i Srba,, ... To je takođe jedan genocid bez kazne, ali Vama gospođe iz udruženja ''Majke enklave Srbrenica i Žepa,,  nikada nije palo na pamet da postavite pitanje ''Zašto se Tužilaštvo suda BiH ne bavi etničkim čišćenjem Sarajeva,, ? Međutim, za vas bi i sama formulacija naslova ovog posta mogla da bude uvredljiva ''eksploatacija žrtava u političke svrhe,, ali ako kažete da bi sprovođenje nekog, negdje referenduma bila legalizacija genocida, te pozivate Međunarodnu zajednicu da djeluje - to je čisto politikanstvo. Sem što referendum nema dodirnih tačaka sa predmetom ''Srebrenica,, nego vi svojom nesrećom (za koju je odgovoran i politički vrh Bošnjaka (Muslimana) u periodu od '91.-'95.) pokušavate da ucjenite predstavnike UN-a u Bosni i Hercegovini. Da, predstavnike UN-a kojima su vas vaši političari prodali da bi spasili sebe i svoju ličnost zbog katastrofalne politike kojom su BiH odveli u ''pakao,, ... 

Preporučio bih vam da se strogo držite pitanja koja tertirate kao predmet interesovanja, jer na političke konstantacije, možete dobiti samo političke konstantacije - a one bi nekada mogle i da vas uvrjede. Zahtjev o smjeni predsednika Republike, ne treba ni komentarisati - više je nego degutantno.

Aljina multi-teroristička Bosna

Danas su sve novinske agencije prenjele vijest da je u Iraku poginulo 93 civila posle eksplozije auto-bombe. Nadležni organi Iraka, NATO-a i UN-a su utvrdili da za ovaj nemio događaj nije kriva Republika Srpska, njen predsjednik Milorad Dodik i srpski narod. Možda pojedinim komšijama iz federalnog entiteta ovo nije drago čuti, ali tako je, nismo krivi - časna pionirska.

Međutim, suštinsko pitanje od životne važnosti za život naše nam drage Bosne i Hercegovine, inače zemlje skraćenica (RAK, SIPA, OSA, i sl.) i ministarskih fotelja, jeste postizanje dogovora među tri etnički dominantna naroda. Svakodnevno se pune stupci novinskih listova, a i sadržaji na tv političkim emisijama, salvama izjava, o demokratskoj, građanskoj, pro-evropskoj Bosni i Hercegovini u kojoj nećemo biti zatvoreni u pojedinačne ''nacionalne torove,,... Naši političari, a posebno oni iz federalnog djela sa bošnjačkom deklaracijom, svojim riječima Bosnu bi pretvorili, pa najmanje u Švajcarsku. Jest kad Bosna ne bi bila Bosna, a Švajcarska Švajcarska. Zbog čega je nastao problem koji koči Bosnu i Hercegovinu ? Kao što svi znamo u Bosni i Hercegovini nam žive tri dominantna naroda Srbi, Bošnjaci i Hrvati. I prvi, a i drugi, pa i treći imaju sasvim suprotne interese i želje, posebno želje.  Ako želimo da odgonetnemo enigmu problema BiH, onda sebi treba da postavimo pitanje ''Zašto je počeo rat u Bosni i Hercegovini,? ...  Rat u Bosni i Hercegovini je počeo zato što su konstutivni narodi željeli i dalje da budu suvereni narodi u Bosni i Hercegovini. Međutim Alija Izetbegović je imao drugačiji plan, plan Alije Izetbegovića je bio 100% Bosna i ništa drugo. Pošto se susjedi, a i komšije nisu slagali sa takvom percepcijom viđenja stvari bosanski lonac je počeo da kipi. Vatrogasci su pojavili već posle par minuta u vidu SAD-a i UN-a. I tako su oni gasili, i gasili taj požar (da ne ponavljamo čitav istorijat) dok nas nisu dotjerali u ovo u čemu smo sada. Bosna i Hercegovina se pretvorila u pakao zbog Aljinog projekta ''zelene multikulturalne Bosne,, a na desteine hiljada Bosanaca i Hercegovaca, Srba, Hrvata i Bošnjaka je otišlo na onaj svijet prije vremena. Pošto smo više-manje svi upoznati sa štetnostima takve politike, nije nam jasno zašto bošnjački političari još uvijek pokušavaju da proture priču koja je i zakuvala ovo sve '91. godine. Naravno, ni bosanski lonac '91. ne bi mogli tako da zakuvaju da nije bilo pojedinih međunarodnih faktora, a ni danas ne bi mogli da nam kuvaju ovu čorbu da nemaju podršku nekih glavešina koji i ne znaju gdje se nalazi tačno ta prokleta Bosna. Parlamentarna skupština Vijeće Evrope usvojila je danas na zasjedanju u Strasborugu velikom većinom Rezoluciju o funkcioniranju demokratskih institucija u BiH. I kao što smo predpostavljali Republika Srpska je opet bila optužena, ali ovog puta zato što su Bošnjaci nadglasali Hrvate u Federaciji i time izazvali krizu u tome entitetu koja se prelila na nivo Bosne i Hercegovine. Između ostalog, ističe se da Srpska na neki način zloupotrebljava entitetsko glasanje jer navodno blokira ustavne reforme i donošenje proevropski zakona. Ako bi postavili pitanje, šta bi se desilo ako mi ne bi imali taj entitetski mehanizam zaštite, da li bi prošli isto kao Hrvati u Fedraciji. Više je nego jasno da pojedini političari iz EU daju podršku Alijnom planu 100%  Bosne u kojoj će Srbi i Hrvati biti kmetovi bošnjački paša u Sarajevu. Rat je zbog sličnog problema počeo, Dejtonom je taj problem bio riješen, izgleda da neko ima potreba da ponovo stvori isti... 

Razgovor sa Esadom Hećimovićem na ''TV1,, septembar 2011. godine.

(Mevlid Jašarević - izvršilac terorističkog napada na američku ambasadu u Sarajevu.)

Esad Hećmović je bosansko-hercegovački novinar i publicista. Iza sebe ima dosta finaliziranih projekata, što domaćih, što onih inostranih gdje je sudjelovao kao stručni konsultant, ili kao ko-autor. Hećimović je takođe dobitnik mnogobrojnih nagrada u Bosni i Hercegovini, ali i u inostranstvu. Poznat je i po tome što je prvi počeo da piše i iznosi svoja saznanja o udjelu političara bosanskih muslimana u ratu '91.-'95. Trenutno je zamjenik glavne urednice lista ''Oslobođenje,, za koje aktivno i piše, jer kako on kaže ''samo tu imam punu slobodu da pišem ono što i mislim,, ...  Prije početka tv rasprave, Hećimović je zaželio da čestita svim vjernicima koji slave Kurban-Bajram, i ukazao na simobliku koju taj praznik nosi. On kaže da u duhu Kurban-Bajrama, koji predstavlja simboličko žrtvovanje životinje u zamjenu za ljudski život, i mi tako treba da tretiramo čovjeka i njegov život kao najveću vrijednost. Govoreći o svome poslu i novinarstvu on je istakao da njega na to mjesto nije niko postavio, i da je sve ono što piše rezultat njegovog dugogodišnjeg istraživanja, i sve ono što on piše on to i misli. Za njega novinarstvo nije samo posao, način da se pribave materijalna dobra, za njega je to ''životna misija, moje svjedočenje,,.

Na konstantaciju ''da ga mnogi smatraju za doborg momka, ali da se svrstao u pogrešan tabor,, Hećimović je koementarisao na sledeći način: ''Naravno. ''Oslobođenje,, je moj izbor. Ja u ovom trenutku, ne vidim nijednu novinu, ili medije u Bosni, a gdje bi ja mogao da slobodnije pišem o onome što ja istražujem. Ja sam u prethodnim godinama bio u mnogo teškoj situaciji jer sam morao mnogo da radim van granica Bosne i Hercegovine, u prekograničnim projektima u kojima su sudjelovale kolege novinari iz čitavog niza država. Jednostavno, do dolaska u ''Oslobođenje,, ja nigdje u Bosni nisam mogao slobodnije da govorim o ovome što radim,,.

U periodu posle rata u Bosni i Hercegovini, Esad Hećimović je pisao za list ''Dani,, a bio je poznat po specijalnom izdanju ove novine od septembra '98. godine čija je tematika bila uloga bošnjačko-muslimanskih političara u padu Srebrenice, a isti list je bio rasturen u tiražu od 75.000 primjeraka. Za bosanskohercegovačku javnost to je bila novina, ali kako on tvrdi za to se nije znalo samo u Bosni. Jedan njegov kolega koji je dobio ''Pulicerovu nagradu,, za međunaordno izvještavanje – kako kaže Esad – dobio je zbog Srebrenice '' većinu mojih saznanja ugradio je u svoju knjigu, a koja se zove: ''Završna igra,,.. On je mene tada u tim fusnotama opisivao na različite načine, jer ja sam i '96. bio u strahu da to objavim ,a '98. sam mislio da u Bosni postoji više slobodnog prostora da to objavim jer sam imao već izvjesnu političku, a i međunarodnu podršku, došao sam u novu redakciju, tj. u ''Dane,, avgusta '98. godine.,, U 2006. godini izdao je knjigu ''Garibi,, koja se bavi pitanjima terorizma ,a knjiga će doživiti i drugo izdanje 2009. godine u režiji beogradskog dnevnog lista ''Danas,, ... Radio je na mnogim dokumentarnim filmovima, a posebno je zapažen film ''Srebrenica – Izdan Grad,, ... Za ove svoje radove, ili radove u kojima je sudjelovao, Hećimović, kaže ''Kasnije sam ja dobio nagradu za istraživanje u oblasti centralne, i jugostične Evrope od evropske incijative u kojoj ima osamnaest država ''South Europe media organization,, kao međunarodnog novinarskog instituta čije je sjedište u SAD-a. ,, 


Esad smatra da u Bosni postoji još mnogo osoba koje znaju mnogo o onome što on istražuje, i piše. Ali da mu je sasvim jasno da te osobe ne žele javno da o tome pričaju, ambijent je takav, jer se boje za svoju sigurnost. Kaže da sam vodi računa o svojoj sigurnosti, i da je svjestan rizika koji preuzima na sebe, ali tako isto smata da on ne treba da ćuti, nego treba da govori ono što zna – jer samo na takav način može da doprinese zajednici kojoj pripada. '' Ja ne pišem neke obične pres listove, saopštenja za javnosti, ja pišem autorske tekstove,, a pored ostalog ističe da on u svojim tekstovima može da bude subjektivan, jer piše samo na osnovu podataka do kojih je došao putem svojih istraživanja. Međutim, on je svjestan toga, ali je svjestan da i neki drugi ljudi imaju nekakvu drugačiju istinu i da nema problema sa tim što oni imaju drugačije mišljenje.

MV: Neki se plaše da idu na pobijanje argumenta, nego se bave diskreditovanjem osobe ?

EH: ‘’To je zastrašujeće koliko je te negativne propagande, ili mržnje u našem društvu. Koliko je samo ne spremnosti u našem društvu da razgovaramo, ustavri mi u našem društvu uopšte ne razgovaramo. Mi govorimo što jače  i glasnije, gdje pokušavamo onog sa drugačijim stavovima potpuno kriminalizovati ,a njegove interese potpuno učiniti nelegitimnim. Mi se trudimo da mu oduzmemo sve, ne dozvoliti da ima drugačije interese, mi jednostavno ne dozvoljavamo ligitimnost interesima koji nisu naši. ,,

Govoreći o skorašnjem terorističkom napadu koji je izveo Jašarević na američku ambasadu u Sarajevu, Hećimović kaže da je to samo još jedan u nizu od teroristički napada sa kojima je on upoznat u Bosni i Hercegovini. O terorizmu piše već oko petnaest godina, smatra da o dešavanjima u ratu možemo govoriti kao o ratnim zločinima, ali o događajima posle potipisivanja mirovnog sporazuma primarno o terorizmu. Esad razlikuje različite periode, uspona, terorizma u BiH, a jedan od perioda je onaj između '95. do '99. godine u kojim smo – kako on tvrdi – imali čitave kampanje terorističkih napada. On ističe da su napadi u centralnoj Bosni bili usmjereni na katoličke i hrvatske objekte, crkve i porodice. '' Bilo je napada koji su primarno povezivani sa grupom mudžahedina koji su ostali u tom područiju, koji su takođe smatrali da rat za njih nije završen. Oni su već '94. godine javno se deklarisali da je za njih uređenje Federacije BiH, gdje muslimani ulaze u političke saveze sa drugim narodima i vjerama apsolutno neprihvatljivo.,, On ističe da su mete napada bili čak i policajci hrvatske nacionalnosti koji su tu predstavljali simbole države. Tek pošto su međunaordni faktori izvršili pritisak na bošnjačke vlasti FBiH, ova kampanja je prestala. Drugim riječima Federacija Bosne i Hercegovine se nagodila sa vođama islamskih ekstrema u Bosni, posebno kada je Francuska pokazala zainteresovanost za Abu Malija, koji će kasnije otići iz Bosne i Hercegovine. Kjljučni moment se zgodio – prema riječima Hećimovića – kada su muslimanski ekstremisti ubili ministra Jozu Leotara. Događaji koji će se zbiti 11. septembra 2001. godine (teroristički napad na kule u SAD-u) uticaće na razvoj jedne nove faze terorizma u našoj zemlji. Islamske vođe i borci, na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, shvataju da će bilo kakvo nasilje biti kontra-prodiktivno po njih, te se oni okreću novim planovima, oni su svoju misiju usmjerili ka sticanju naklonosti domaćih muslimana  ''. Oni su se okrenuli onim područijima gdje mogu da putem agresivnog islamskog aktivizma grade jednu bazu podrške i čekaju ono što oni od početka žele tj. obnovu rata u ovom područiju.  Jer za njih ovde rat nije nikada završen, jer oni vjeruju da u jednom novom konfliktu, oni bi mogli da imaju značajniju ulogu sa značajnijom izgrađenom bazom podrške. ''

MV: Zar je trebao ovaj niz događaja kao što je bilo ubijanje ministra Leotara, ubistvo porodice Anđelić, miniranje policije u Bugojnom, auto-bomba u Mostaru, evo sada imamo od prilike, da je ovaj događaj napada na američku ambasadu podstakao jači odgovor nego što smo ranije imali ?

EH:  ''Naravno da je američka ambasada zgrada, ali je ona i snažan simbol prisutnosti američke misije u Bosni. Mislim da trebamo napraviti jednu vrstu refleksije šta se to ovdje dogodilo od trenutka dolaska američke misije. U trenutku kada je bila otvorena američka ambasada mi smo imali naoružane voje jedinice, koje su zagovarale jednu drugačiju budućnost za Muslimane u Bosni i Hercegovini. Danas mi nemamo nijednu terorističko-vojnu formaciju koja ima monopol nad bilo kojim dijelom teritorije Bosne i Hercegovine. Dok je to bio slučaj u periodu rata, neposredno posle rata, pa u slučajevima Maoče i kasnije.''

Ističe da su predstavnici policije u bošnjačko-hrvatskom entitetu (Federacija Bosne i Hercegovine) sklopili nagodbu sa mudžahedinima. Ta nagoba je bila ''otprilike,,  da budu mirni, da ne prave incidente i da će njihovo postojanje biti tolerisano. '' Međutim, ako govorimo o Bočinji, čak smo imali i sudske presude, gdje su pojedinci iz tog mjesta vršili napade na druga mjesta, onda se pojavila međunarodna bojaznost da je to moguće mjesto organizacije terorističkih napada čak i na udaljena područija kao što su Kanada, SAD.,, Pod sve jačim pritiskom međunarodne zajednice, Bošnjaci (Muslimani) ipak su morali da se na neki način obračunaju sa islamskim vođama u Bočinji. To su uradili na imovinskoj osnovi vraćanjem imovine prognanim srpskim civilima, a koje su posle rata mudžahedini zaposjeli. Ubjeđen je, da je glavni problem pogrešan stav Bošnjaka da su to dobri momci koji su im u prethodnom ratu pomagali, a ti koji čine te incidente – Hećimović kaže – oni smatraju za ''budale,, ... Osvrćući se na slučaj terorističkon napada Jašarevića, Hećimović kaže da se vjerovatno ''radi se o jednom mladom momku kojem je neko vjerovatno pričao da treba da mrzi Amerikance, Amerikanci jesu neprijatelji islama, div dušmani ili na takav neki drugi način. I u tome jeste problem, jer mržnja koja se izlila na sarajevske ulice nije došla niodkuda. Npr. ako govorimo samo o stanju prije dvije godine, mi ćemo se sjetiti koliko je samo kampanje uložio rijaset islamske zajednice, ili medijska kompanija ''Avaz,, da bi pokazali da je kriminalno djelovanje bošnjačkih političara tamo neka antibošnjačka, ili islamofobska kuhinja i koja teži iz izvedbe neke američke diplomatije.,,  On smatra da teroristi u BiH imaju podršku, jer misle da će u pogodnom trentuku moći da ih iskoriste '' a to su oni koji misle da će ih moći iskoristiti. I to je glavni problem u Bosni I Hercegovini koji postoji. Glavni problem bosanskohercegovačkog društva jeste etnički, međunacionalni konflikt, ne postojanje odgovarajućeg političkog kompromisa koji bi omogućio izgradnju stabilne i kvalitetne države. Postoje političari koji misle da su ove ‘’budale,, korisne u slučaju takvog konflikta, i postoje one grupe koje misle da bi ovi pojedinci mogli da budu iskra za obnovu etničkih konflikata. ,,

Za njega je takođe veoma bitna činjenica da je Jašarević državljanin Srbije, jer na osvnou toga možemo zaključiti da se ta negativna pojava prelila i izvan granica Bosne i Hercegovine. Međutim, on ne smatra pametnim potez nekih bošnjačkih vjerskih i političkih krugova iz Sarajeva koji Jašarevića proglašavaju Srbinom. ‘’ o načinu na koji reaguju određeni medijski ili politički krugovi u Sarajevu, onda je to način na koji oni pokušavaju da izbjegnu suočavanje i da kažu ‘’da,, - mi imamo problem. I oni bi trebali da kažu ‘’da,, mi imamo problem i da se suoče sa problemom kojeg imamo. Ja pamtim takve reakcije u poslednjih deset i više godina. Tako smo imali slučaj kada je jedan Francuz prešao na islam, pa je on onda bio proglašen za francuskog špijuna koji je došao da kompromituje Bosnu, Bošnjake,  ali tek nakon što je uhićen. Onda se pričalo da je on u bjekstvu pobjegao u kasarne francuskog UMPROFORA, da ga štiti francuska vojska i sl. I uvijek se tražio nekakav izgovor, i to je jedno ideološko zaslepljivaje koje je bilo vrlo opasno, i ostalo je vrlo opsano. Zašto ? Pa ja se sjećam razgovora jednog bošnjačkog političara, i bošnjačkog policajca. Potom je političar upitao policajca, ‘’zar ti misliš da bi to pravi musliman ikada uradio,, a ovaj je odgovorio ‘’pa ne,, … Ali to ipak ima veze sa islamom,,

Na područijima biše Jugoslavije, a i u Evropi, postojalo je ustaljeno mišljenje da je ekstremni islam, koji poznajemo na Istoku, stran muslimanima Bosne i Hercegovine. Međutim, i povodom toga Esad Hećimović ima drugačiji stav od dominatnog koji je zastupljen danas: ‘’ Ne, nije stran. Mi možemo govoriti o periodu posle rata kada je primarno teroristička opasnost dolazila od stranaca koji su došli u BIH tokom rata i tu ostali.  Sada više nije tako, jer ne možemo govoriti samo o strancima, jer možemo govoriti i o državljanima Bosne i Hercegovine , i Bošnjacima koji su prihvatili tu ideju, ideologiju.,,

Prema Hećimovićevim riječima, problem u Bosni je i taj što niko ne pokušava da komtariše argument argumentom, nego se samo bave etieketiranjem i osporavanjem kredibiliteta osobe. '' Dakle, nije predmet debate sadržaj kritike, nego moja ličnost je predmet debate, jer se o meni govori na ovaj ili na onaj način. Nedavno su moje kolege iz '' Stuttgart richten ,, intervenisali u moju zaštitu I kod federalne policije u Sarajevu jer posle saradnje u člancima između ‘’Oslobođenja,, i ‘’ Stuttgart richten ,, došlo do jedne poplave  prijetnji. To je i za njihove standarde postalo neprihvatljivo, i tada sam dobio podršku i od ‘’CDU,, koji je nadležan za pitanja integracije svoje partije u Hesenu,  i on je tražio od BiH da stane u moju zaštitu ali nijedan političar, nijedna stranka, nijedna etnička grupa nije stala na moju stranu. Ja sam od mnogih stranih novinarskih agencija dobio poruke podrške koje su bile spremne i da reaguju, dok od domaćih ništa.,,

Enigma Srebrenica: Hakija Meholjic, Bil Klinton,Alija Izetbegovic, Esad Hecimovic, Mirsad Fazlic, genocid

RTV BHT1 septembar 2011. godine / magazin ''Crta,, ... 

Svaki pokušaj dodatnog rasvjetljavanja srebreničke tragedije izaziva burna reagovanja iz različitih razloga. Tako je isto i sa dokumentarnim filmom nezavisne norveške produkcije ''Srebrenica izdani grad,, .  Negodovanja su se posebno intezivirala posle nedavnog emitovanja na švedskoj nacionalnoj televiziji. Autori: Ola Frijum, i Dejvid Hebdič odbacuju tvrdnje da su dio ''veliko-srpske,, poropagande mašinerije. Dio domaće javnosti i bošnjačke dijasopore, uglavnom sakrivenih iza lažnih internetskih imena osuđuje film, ali je pitanje koliko ih je uistinu pogledalo ? Gnjev je najviše bio usmjeren prema dvojici BH novinara koji su činili sastavni dio istraživačkog tima, ali i prema ratnom zapovjedniku srebreničke policije Hakiji Meholjiću. Stvarni problem nezadovoljnih filmom, jeste što ga gledaju navijački, ali ne razmišljajući o nekim slučajevima.

Film je uglavnom hvaljen od strane Srba, a osporavan od strane Bošnjaka. Film koji govori o dešavanjima i prije krvavih dana u Srebrenici jula 95-te, uglavnom, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Esad Hećimović čiji je istraživački rad zasnovan i na ulozi političko/vojne ratne elite bosanskih Bošnjaka, takođe je i dio istraživačkog filma ''Srebrenica izdani grad,, ... Esad Hećimović: Ja sam prije svega profesionalni novinar, ali u ovom slučaju ja ne razlikujem to svoje profesionalno svjedočenje od onog što bi bilo nacionalni interes Bošnjaka, ili kako bih doprinjeo nacionalnoj istoriji Bošnjaka. (lijevo: Esad Hećimić) ... 

Mirsad Fazlić je takođe novinar koji ne bi želio da mijenja svoj doprinos filmu!

Mirsad Fazlić: Ja bih odmah da budemo jasni i otvoreni, ljudi sa kojim sam ja razgovarao nisu dali samo takve izjave meni, i u tom filmu, nego je to priča koja se kotrlja unazad još prije dvije hiljadite godine.

I Esad, a i Mirsad su dobili brojne komentare uvredljive sadržine na svoj istraživački rad, od onih koji prijete smrću, do prijetnje fizičkim razračunom. Optuživani su da su obavještajci, plaćenici, pozivalo se na istrebljenje.

Esead Hećimović: Za mene je rad (na filmu;komentar) bio značajan kao i za novinara, ali kao i za osobu koja je radila na centrali SDA toga vremena, da napravim dokument koji će svjedočiti za istoriju bošnjačkog naroda, šta se zaista to događalo. Bez obzira na to kako ko procjenjivao na to što sam ja uradio, kao izdaju, ili dobro djelo, smatram da je to trebalo uraditi još ranije da bi se ostavilo kao svjedočanstvo bošnjačkom narodu kako preživiti u teškim situacijama koje su se dešavale kao tada u julu '95te godine.

Mirsad Fazlić: Uopšte ne ulazeći u to da se desio genocid, koji je na kraju krajeva, kroz haške presude dokazan, ili uopšte ne ulazeći u pitanje žrtava, bošnjačkih, koje su tamo ubijene, 8.000. Nego, suština je u tome da se postavi pitanje uloge političkog i vojnog vrha (Bošnjaka; komentar) koje je i dopustilo da se desi to što se desilo.

Esad Hećimović: Samo žrtve su nevine, svi oni koji su bili umješani u srebreničku tragediju, odgovorni su na ovaj, ili onaj način. O tome koje odgovoran govore sudovi, o tome koje politički i moralno odgovoran govorimo na drugi način. Ali svako istraživanje toga perioda pokazaće da postoje odgovornosti na mnogo višim stepenima toga perioda nego što sada govorimo.

Mirsad Fazlić: Svi znaju kao se desilo, i kako se desilo, ali niko ne postavlja pitanje: Zašto? Zar se nije moglo učiniti nešto da se to ne desi ? ili da ta tragedija ne bude tolika ?

Udruženje ''Majke Srebrenice,, najavljuju i prve tužbe jer su uvjerene da se bošnjačke žrtve prikazuju kao srpske. Istraživački tim negira takav stav.

Munira Subašić: Žao mi je svakoga koje nastradao, majka je majka.....  Sram da ga bude ovog, plaćen je za ovo, da bi dobre laži plasirao. Dabogda mu Srebrenica u kući bila (Munira misli na Doktora Stankovića; komentar).   

Ratna kombinatorika, prodaja i izdaja, razmjena teritorija, manipulacija mrtvima i žrtvama. To su teme koje nisu nepoznate, ali bilo ko o njima da govori, u bilo kojem dijelu naše zemlje, etikiraju se kao nepoželjni.

U filmu govori i ratni zapovjednik srebreničke policije Hakija Meholjić, koji između ostalog kaže: ''Alija Izebegović mi je rekao: nudi mi Klinton da uđu četnici u Srebrenicu i da izvrše pokolj nad 5.000 muslimana, a za uzvrat će biti vojna intervencija NATO-a na srpske snage na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Šta vi mislite o tome ?,, takođe Meholjić ističe da mu je Izetbegović kazao ''da li prihvata zamjenu Srebrenice za Vogošću, jer postoji ta ponuda,, ... (desno na slici: Bil Klinton i Alija Izetbegović)...

Voditelj emisije ''Crta,, na BHT-u je postavio pitanje Hakiji:

Da li se slažete sa formulacijom ''izdani Srebreničani,, ?

Hakija: Ako govorimo o Srebreničanima kao cjelini, a ne samo ja, onda Srebrenica jeste izdana. Izdana je od niza faktora, ne samo politike u BiH, nego i u međunrodnoj zajednici. Posjetimo se da je ''Srebrenica,, bila zaštićena zona pod Ujedinjenim Nacijama, a ujedno i demilitarizovana. Mi i Unprofor smo imali te instrumente da razoružamo civilno stanovništvo, a dalju kontrolu je vršio oficir Republike Srpske. Dolazio je u Srebrenicu (oficir RS) sa kojim sam ja imao priliku da sjedim.

Voditelj: Da li ste vi gledali ovaj film, koji je eto povod ovog razgovora, a i otvaranja nove-stare teme, šta se to događalo u Srebrenici.

Hakija: Gledao sam film preko interneta....

Voditelj: Koliko je taj film, evo kako je reagovalo javno mnjinje, bio tendeciozan, i koliko je istina prikazana onako kakva je bila ?

Hakija: Pa zavisi iz kojeg se ugla gleda. Ako se gleda cijeli rat onda nije, ako se gleda jedan segment (događaji u Srebrenici; komentar) može se reći da zadovoljava. Ima u filmu stvari sa kojima se ja ne slažem, ali ja sam i sudionik, organizator otpora, i toga se ne plašim reći. Jasno je svima da je Srbija bila agresor, ko vjeruje, vjeruje, a ko ne vjeruje, ja ga ne mogu natjerati na to – jer ja govorim ono što ja vjerujem. Dao sam mnogo od sebe, a ima mnogo mojih kolega u Srebrenici, koji smo se borili da ne dođe do onoga do čega je došlo. Tada smo imali saznjanje i od mojih kolega, ljudi, iz reda srpskog naroda, da je prjetnja od SDS-a da ljudi srpske nacionalnosti napuste policiju i pređu u stanice policije koje je formirao SDS. Tj., da je SDS formirao teritorijalnu odbranu koju je stavio pod kontrolu JNA. Ja govorim samo o Srebrenici, i ja ne mogu da govorim ni o jednm drugom mjestu jer tamo nisam bio. U Podravanjama i Brežanama helikopterima JNA dovoženo je oružije i davano građanima srpske nacionalnosti..... 17. aprila '92. godine bio je ultimatum da se Srebrenica preda, mi smo taj ultimatum odbili, otišli smo u šumu da vidimo šta se dešava, i od tada je to krenulo.

Voditelj: Novinarima koji su učestovali istraživanjima slate su prijetnje, a vi ste govorili ono što ste govorili i '93 ?

Hakija:  Ja sam bio član ratnog Opštinškog predstjedništva Srebrenica. 1993 godine Unprofor i srpska strana prebacila je nas u Srajaevo na dogovor sa predsednikom Alijom Izetbegovićem. To je bio jedan pregovarački tim, u kojem sam bio i ja kao načelnik ''Policije Srebrenica,,  jer po formaciji sam pripadao članu ratnog predsjedništva i mi smo došli na taj sastanak, i na filmu se vidi ta naša delegacija, koje bio sve na sastanku od učesnika. Možete sa njima nasamo razgovarati, jer ljudi možda nemaju hrabrosti, snage da o tome pričaju javno. Kada sam tamo došao ja sam se zaprepastio, ja ništa ne negiram tamo što je rečeno (u filmu; komentar), kada nam je saopšteno od strane predsednika Alije Izetbegovića, da uđu četnici u Srebrenicu, citiram ''četnici,, i da izvrše pokolj 5.000 muslimana u zamjenu za NATO intervenciju na srpske snage u BiH. I danas kada pričam sa tim ljudima o tome ( govori o delegaciji pregovarača; komentar) teško im je, ja gledam reakciju građana kao što sada gledaju ovu emisiju, i znam da im je teško povjerovati. Ja nisam rekao da li je to Alija prihvatio (ili nije), ja sam rekao da mi je Alija kazao da mu to Klinton nudi. Ja sam mu tada odgovorio: Jesi ti lud, kome da kažem ti ideš na klanje, ti ne, ti da ...

Voditelj: Ipak ste pokušali da na neki način reagujete ? (ispod-lijevo: Hakija Meholjić)

Hakija:  I bilo je tu priča diskusija i sl. I posle toga je bilo ''imam drugu ponudu,,  ,a to jeste zamjenu Srebrenice i Vogošće. Onda je delegacija skočila, i jedni su rekli, da mi nismo ni trebali dolazit ako nas zovete na svršen čin. Jer nas tamo čekaju građani, kako da nekom damo objašnjene, otkud pravo nama da vršimo razmjenu teritorija ? ... Tada to mi nsmo prihvatili! .... Posle su mi govorili da ja trebam da to prihvatim, i da treba da ostanem iza delegacije. Posle sam sebi postavljao pitanje ''Bože mili, a zašto ja treba to da ostanem ?,, Kada sam došao u Holdein, Suljo Hasanović, on je bio tada u toj delegaciji, a sada je u Holandiji, radio je u sekretarijatu Narodne odbrane, kazao mi je: ''Znaš šta, ti treba da ostaneš u Sarajevu,, .  Onda sam ja njega, onako malo policijski (uhvatio svojim rukama za ramena; komentar), stresem za ramena i kažem: ''Otkud ti znaš ?,, ... ''A eto, mi smo se dogovorili,, (Suljo Hasanović). Meni je tada prošlo kroz glavu, eto ja ovde treba da ostanem kao tvrd orah, a oni će  tamo me predstaviti kao  ja sam ostao tu da pregovaram (u Sarajevu; komentar) ,a oni će to da predstave kao moju kombinaciju. Jer ja sam bio najveći protivnik tog prijedloga. Spavao sam u sobi sa Salihom Ademovićem, tadašnjim predsednikom opštine i rekao sam mu: ''ja idem tamo u ono bure, u Srebrenicu, ali ne ostajem ovde,, . Posle sam bio kod mog velikog, rahmetli, prijatelja. Bio sam kod moga komšije Ibrahima Tepića koji je bio ovde dekan na filozofskom fakultetu. On je bio u generalštabu  ARBIH i jednom smo imali nasamo priču, zaplakao je, udario je rukom o staklo i reko mi ''Hakija, Srebrenica je prodana,, ... Moj Ibrahim Tepić je, nakon pada Srebrenice, uskoro umro ovdje u Sarajevu. Umro je jer je izgubio tri brata i tri bratića , od svakog brata po jednog sina. Nisu uzeli oružije, i ne želim sada o tome pričati da bude ono rekla-kazala, nije-jeste, ali želim da sada kažem ovo. Dolazi 95ta, Srebrenica je zaštićena i demilitarizovana, a Srbi prave ofanzivu na Srebrenicu. Pokušavali smo da pravimo dogovore sa Umproform, ali od tog posla nije bilo ništa, i onda smo donijeli odluku da se 10. ujutro u 5 sati – Osman Suljić je bio predsednik Skupštine opštine – da se upozna predsednik Alija Izetbegović o stanju u Srebrenici. Ujutro je nazvan radio stanicom, a on je (Alija; komentar) tražio da se Silajdžić probudi, a Haris je odbio i kazao da neće da govori. Zatim smo im poručili ako ko izađe živ iz Srebrenice da će njih dvojicu ubiti. Potom je probuđen presjedavajući, i sa njim je govorio Osman Suljić,  i kazao mu ovo: ''Predsedniče pokušajte spasiti žene i djecu, a muškarce pustite da se brinu o sebi, ako hoće-neće,, predsednik nam je potom rekao, ''Nemojte se sikirati, izdržite dva sata, do tada sve će biti uredu,,. To je bilo 10. ujutro u 5 sati, 11. u 13:30 Srebrenica je pala. Ali (posle pada; komentar) nije se mogao dobiti više niko ni u generalštabu, ni Alija Izetbegović, nego su sjeli i otišli u Zenicu da raspravljaju ko će da zamjeni Ganića koji je doživio saobraćajnu nesreću, a u Srebrenici se vrši pokolj.

Voditelj: Jedna od teza ovog filma, jeste da je jedna grupa naouružanih Srebreničana pod komanodm Nasera Orića izlazila izvan Srebrenice, da li znate šta o tome ?

Hakija: Ja o tome nisam, tada, znao ništa. Otišli su, ali tajno. Nije to bila neka akcija, nego dvije tri grupe, ko diverzanata. O ovim događajima ja ću tek kasnije doznati. Ja sam postavljao pitanja predsedništvu: ''Koje vama dozvolio da idete gore,, - ali tu nije bio Naser – tu je bio Ramiz Bećirević njegov zamjenik. Naser je tada bio već na teritoriji pod kontrolom Armije BIH (Federaciji BiH; komentar)... Tada je rekao Ramiz, znate teško mi je o tome govoriti jer je čovjek mrtav, kaže Ramiz: ''Dobio sam naredbu od generlštaba da idem tamo,, - koji je ti to generlštab rekao da ovde, iz demilateriovane zone, ideš tamo da praviš probleme ? Nije to bila neka akcija, al' on mi je odgovorio ''išli smo da pomognemo da se rastereti Sarajevo,, ... To su možda izazovi koje je neko namjern režirao.... To šta se tamo dešavalo ja ne mogu da znam jer nisam tamo bio, to pitajte njih. Ja pričam samo ono gdje sam ja učestovao, dje ja znam. Pazite, ja kad kažem da je Međunarodna zajednica prodala Srebrenicu da zaustavi rat u BiH, to ne čini vojni i politički vrh RS neodgovornim, niti ih amnestira. Ovi su krivi što je to dato (ARBIH), a ovi su krivi što su izvršioci genocida (ARRS)!

Meholjić je tvrdio da su mu na Kozlovcu nudili novac, a na pitanje voditelja ''ko je nudio,, Mehljić je dogovorio: ''jedan dan je došao Alija Hasić, kazao mi da me Alija Izetbegović želi vidjeti na Kozlovcu i on me i odvezao gore,, ... Meholjić je posle toga kazao da nije uzeo od nikog ništa, i da bi se prije ubio nego učinio tako nešto sa narodom. Meholjić je istakao da mu je teško zato što se Srebrenica zloupotrebljava u svakojake svrhe, jer je izdata, i da trebamo gledati u pomirenje radi omladine ,a ne radi nas...

Sefer Halilović otvoreno pismo Aliji Izetbegoviću

11.07.2003. godine

SARAJEVO - Sefer Halilović, bivši načelnik Glavnog štaba Armije BiH, uputio je juče otvoreno pismo Aliji Izetbegoviću, u kojem ga optužuje da je ''izdao i prodao Srebrenicu''."Ovih dana navršava se osam godina od srebreničke tragedije, koju ste ti i tvoji trabanti izdali i prodali", kaže Halilović na početku otvorenog pisma upućenog Izetbegoviću. Halilović je juče reagovao na otvoreno pismo Izetbegovića od 28. juna ove godine. U tom pismu Izetbegović je reagovao na tvrdnje Slobodana Miloševića, bivšeg predsjednika SR Jugoslavije, koji je pred Haškim tribunalom izjavio da mu je on, kao predsjedavajući Predsjedništva BiH, 1993. godine nudio zamjenu Srebrenice za Vogošću. Izetbegović je u javnom pismu tvrdio da je Milošević izjavu izvukao iz svjedočenja Sefera Halilovića u Hagu. Negirajući da je u Hagu davao iskaze o bilo kojem drugom predmetu osim o zločinima u Grabovici, za koje je optužen u Haškom tribunalu po komandnoj odgovornosti, Sefer Halilović u jučerašnjem pismu kaže Izetbegoviću:

"Dobro si me zadeverao sa ovim podmetanjem kukavičjeg jajeta u Hagu, pa ti nisam stigao ranije odgovoriti. Odlučio sam reagirati, jer tvoje pismo sadrži nekoliko konstatacija vezanih za moje ime i u cjelini sugerira morbidnu laž da sam ja odgovoran za tragediju koja se u Srebrenici dogodila 1995. godine, iako sam ja tvojom odlukom udaljen iz Armije 26. oktobra 1993. godine nakon višednevnih maltretiranja i iživljavanja od strane službi državne i vojne bezbjednosti". Halilović objašnjava da je njegov iskaz haškim istražiteljima isključivo vezan za pitanja zločina u Hercegovini, a ne u istočnoj Bosni.

On je spomenuo i "tajne sporazume", koje je Izetbegović potpisivao. "Ako si zbog godina ili starosti zaboravio, podsjećam te da si 16. septembra 1993. godine sa Momčilom Krajišnikom tajno potpisao Zajedničku deklaraciju o podjeli BiH na tri etničke republike, koja u stavu pet kaže ''da oformimo radnu grupu za posebna pitanja koja se odnose na teritorijalno razgraničenje između dviju republika u budućoj uniji BiH, uključujući istočnu Bosnu'', a dva dana prije toga sa Tuđmanom si potpisao Deklaraciju o bošnjačko-hrvatskom razgraničenju. I u jednom i u drugom tajno potpisanom dokumentu stoji da se Republika Srpska i HR Herceg Bosna, nakon dvije godine, mogu referendumom izjasniti žele li ostati u uniji BiH ili se priključiti Srbiji i Hrvatskoj", navodi Halilović u svom pismu i podsjeća Izetbegovića da mu može poslati ova dva dokumenta koja je potpisao.Bivši general ARBiH, podsjetio je Izetbegovića i na održavanje bošnjačkog Sabora u Sarajevu, septembra 1993. godine, "gdje je trebalo proglasiti bosansku republiku - bošnjačku nacionalnu državu bez Srebrenice". Halilović kaže da je Izetbegović i tada devetočlanoj delegaciji Srebreničana nudio zamjenu Srebrenice za Vogošću, pozivajući se na svjedočenje Hakije Meholjića koji je potvrdio da je delegacija odbila ovu Izetbegovićevu ponudu. "Osim Hakije Meholjića, Amerikanac David Rodhe je u svojoj knjizi pisao o tome kako si 'neutralizirao odbranu Srebrenice' izvlačenjem Nasera Orića iz ovog grada", piše Halilović i spominje izjave i pisanja Ričarda Holbruka i Muhameda Filipovića o ''pregovorima o prodaji Srebrenice". 

Halilović ističe da je pod njegovom komandom Armija BiH oslobodila Srebrenicu 1992, a 1993. godine ju odbranila, nakon čega su došli "plavi šljemovi". "I umjesto da se u periodu od '93. do '95. iskoristi da se u Srebrenicu i Žepu dovedu novi ljudi i prebace veće količine naoružanja, nego što su to tvoji lojalni, debeli generali uradili, sve si, zajedno s njima, uradio da taj prostor zaboraviš kako bi odgovornost bila prebačena na međunarodnu zajednicu, a da vi ne biste bili odgovorni", kategoričan je Halilović.

On je odbacio optužbe da je sam razoružao Srebrenicu, dodajući da se poslije demilitarizacije tog grada formiralo nekoliko brigada i bataljona, te remonta radionica i ratna bolnica. Halilović to ilustruje i podatkom da je tada u Srebrenici postojla "divizija od 12.000 ljudi, a da je u trenutku pada Srebrenice bilo svega 6.000 vojnika"."Djeci Srebrenice ćeš morati odgovoriti zašto si odbio moj prijedlog o formiranju 8. istočnobosanskog korpusa, zašto si nakon mog udaljavanja iz ARBiH polovinu vojnika u 28. diviziji proglasio viškom, zašto si za dvije godine dostavio manje oružja, nego što sam ja za dva mjeseca u vrijem ofanzive na Srebrenicu 1993. godine", kaže Halilović u pismu upućenom Aliji Izetbegoviću.

Zašto su nam sela pusta ?

            Iz dana u dan ovaj problem postaje sve očigledniji, ali ono što je takođe očigledno jeste da ne redimo, apsolutno, ništa da bi (ako ne možemo preventivno djelovati) makar malo popravili ''sliku,, našeg sela. Slične ili identični problemi ne muče samo srpski narod u Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, nego i narode u Crnoj Gori, Hrvatskoj. Razlog manifestacije fenomena egzodus ruralis u našim krajevima nije samo KPJ-u, urbanizacija i industrijalizacija, pražnjenje sela i punjenje grada. Još je u Kraljevini Jugoslaviji dr Arčibald Rajs, Švajcarac, koji je sa Srbima preživio albansku golgotu, pisao je kako će ''Srbin radije otići u grad i biti policajčić, činovničić, nego ostati na selu, na svome velkom imanju, i biti svoj na svome,, a kao što vidimo vijek kasnije - ništa se na bolje nije promjenilo. 

              Vjerovatno, već u prvi mah, mogli bi zaključiti da je problem više u ''mentalnom sklopu,,  našeg naroda do ''ekonomske situacije,,  ili nečeg sličnog. Istina jeste, da čak u 21. vijeku mnoga naša sela još nemaju pristojne puteve, nemaju električnu mrežu, telefoniju i sl. Ali ne postoji razlog koji može da opravda iseljavanje stanovništva iz prigradskih naselja, samo eto, da ne bi ih ko nazvao ''seljakom,, Dok nam oranice i njive ostruga osvaja, mladi Srbi sjede po kafićima i ispijaju jutarnje, popodnevne i večernje kafe, razlog je - posla nema u realnom sektoru - a njive zjape same. I pored toga što posla u gradu nema, ili se veoma teško dolazi do njega, što oranice služe kao zečije jazbine, Srbinu mome je draže da rovari po konteneru, da čeka tuđe odpatke, nečiju miliost, nego da sam sebi proizvede, barem onu elementarnu osnovicu za goli život. Samo ime našeg naroda ''Srbin,, potiče od staroslovenske ''Sebar, Srbljin,, što bi moglo da se prevede kao zemljin, zemljak, ili eto pa i seljak nije daleko, mi više nego bilo šta drugo na svijetu preziremo da budemo seljaci. 

Veliki, i slavni umovi našeg naroda rodile su srpske majke seljanke, rođeni su na selu, ali im opet nije smetalo da mijenjaju svijet na globalnom nivou. Društvena svijest o važnosti sela i njegovih funkcija je veoma niska, pa i samo pitanje malog nataliteta je skopčano sa pitanjem sela. Srpski seljaci prodaju svoje njive, oranice, traktore i kućice, odlaze do najbližeg grada, opštine i kupue sebi neki ''golubarnik,, na sedmom spratu gdje ima samo jedno kupatilo, kuhinjicu, sobicu i hodnik, pa taman eto, još jedno opravdanje zašto ne može imati više od jednog ili nijednog djeteta. Sam naš odnos prema seljaku je ponižavajući, uvijek doživljavamo ulogu seljaka kao nešto što nije afirmativno, skoro pa nižu rasu, kao ''glupe,, ljude, cure sa sela više vole da odu u grad za nekog koga ne vole, nego li da kopa njivu sa nekim ko može zadovoljiti njihove emotivne i nagonske potrebe - nedaj Bože da mora da muze kravu. Prirodno seljačko milijeko koje na pijaci prodaju naši seljaci je drugorazredno, dok ono što kupujemo iz Slovenije sa hrpom aditiva i konzervansa mnogo više volimo. Niste li možda jednom imali priliku da u prolazu čujete pojedince koji komentarišu vandalske akte lomljenja drvoreda platana, koji doslovno kažu ovo: ''Koji je ovo seljak uradio, da mi je samo znati odmah bi ga otjerao na planinu,, ... Ili kad vidite zdrobljenu klupu u parku, imenica ''seljak,, se obično nalazi u društvu ''konja, majmuna, narkomana, siledžije,, i sl.